Na izlet smo krenuli 23. svibnja , koliko radosni zbog putovanja, toliko i u strahu od vremenske prognoze koja je najavljivala promjenjivo i oblačno vrijeme, bojeći se da nam ne pokvari radost uživanja u  nenastavnom danu. Putem do Varaždina uživali smo u suncem okupanim krajolicima, a nebeskoplava vedrina nastavljala nas je pratiti i tijekom čitavog posjeta ovom prelijepom gradu. Šetnju smo započeli Gradskim grobljem, zaštićenim spomenikom hortikulture, a zatim kroz Stari grad do Gradske vijećnice, Uršulinske crkve, Palače Herceg... Nakon razgleda okušali smo se u potrazi za anđelima na gradskim znamenitostima pa smo s kartama u rukama sami istraživali ljepote Varaždina u vidu radionice-igraonice "Pronađi svog anđela". Najbrži i najspretniji bili su prigodno nagrađeni, a zatim smo se zasluženo odmorili u šetnji gradom otkrivajući neke nove, prelijepe, zanimljive prostore.  Umorni od šetnje vrućim varaždinskim ulicama krenuli smo prema Samoboru, promatrajući kako se veliki sivi oblaci gomilaju želeći nam dobrodošlicu u još jedan dragulj Lijepe Naše. Samobor smo doživjeli vireći ispod kišobrana, no ni to nam nije pokvarilo užitak u izvrsnim kremšnitama kojima smo se zasladili na odlasku iz grada.

U Rijeku smo se vratili u večernjim satima, a GRAD KOJI TEČE dočekao nas je kako najbolje umije – bujicama vode i našim roditeljima nestrpljivima da nas što prije odvedu kućama. Još je jedan lijepi izlet za nama.