Osnovna škola Zamet Rijeka

Učenici su nam dočarali ljepote Južne Dalmacije i neretvanskog kraja.

Naše putovanje

(putopis)

Vani je još uvijek bilo mračno i oblaci su prekrivali nebo, jutro je bilo hladno i oblačno ,ali na licima svakoga od nas bio je vidljiv osmijeh. Ukrcali smo se u autobus započevši vožnju  pjesmom. Put je bio dug, ali uz dobro društvo činilo se kao da je prošao u pet minuta. Nakon duge vožnje i nekoliko stanki stigli smo u Split. To mi je bio prvi posjet Splitu pa ne znam je li takav uvijek, no toga dana bio je obasjan suncem. Čula se cika razigrane djece, a izgubljeni i nasmijani turisti lutali su uokolo. Uz pratnju vodiča obišli smo Dioklecijanovu palaču i saznali mnoge zanimljivosti o starom gradu. Pri izlasku iz palače imali smo priliku dodirnuti palac Grgura Ninskog ili se fotografirati sa starim rimskim vitezovima. Kada smo dobili slobodno vrijeme, moje društvo i ja šetali smo uz splitsku rivu, a u otišli smo i na ukusan sladoled u simpatičnu slastičarnicu. Nakon obilaska Splita, nastavili smo naše putovanje prema Neumu gdje smo se smjestili u  hotel. Požurili smo na plažu i osvježili se u moru, a nakon ukusne večere uživali u nezaboravnoj disko večeri.

Nakon doručka svi smo još uvijek bili pospani, a sivi su se oblaci sakupljali dozivajući  kišu. Put za Dubrovnik bio je zanimljiv. U Dubrovniku smo razgledavali stari grad uz pratnju vodiča čija je priča o gradu i njegovim stanovnicima bila osobito zanimljiva. Ručali smo u malenoj pizzeriji „Mirakul“ , a usred ručka uhvatili su nas jaki pljuskovi. Mislili smo da ćemo se zbog kiše morati vratiti u hotel te da nećemo vidjeti zidine ni Srđ, ali u pola vožnje prema Neumu kiša je stala i ponovno smo se vratili u Dubrovnik. Uspinjući se žičarom , uživali smo u pogledu, u ,slici mora, zelenila i prekrasnog starog grada. Pogled sa Srđa bio je veličanstven, a svjež zrak koji smo udisali ispunjavao nas je srećom. Potom smo posjetili dubrovačke zidine koje su nas osvojile svojom posebnom ljepotom i snagom stare arhitekture. Tu je bilo toliko ljudi koji su željeli prošetati zidinama, uspeti se na tornjeve i tvrđave… Na kraju smo imali malo slobodnog vremena koje je većina nas potrošila u popularnoj dubrovačkoj prodavaonici slatkiša.

Trećeg dana posjetili smo Metković, dolinu rijeke Neretve i Šibenik. U Metkoviću smo posjetili Prirodoslovni muzej s bogatom ornitološkom zbirkom neretvanskog kraja. Najljepša mi je ipak bila vožnja lađom po Neretvi. Osjećala sam se kao u filmu, u drvenoj lađi prolazili smo kraj mnoštva mandarina i maslina, a okruživao nas je samo šaš i lopoči koji su plutali po vodi. Dok su nam sunčeve zrake obasjavale lica, lagani povjetarac prolazio nam je kroz kosu. Lađom smo stigli do Ville Neretve gdje smo ručali. Nastavili smo vožnju prema Šibeniku i krenuli u obilazak grada koji nas je dočekao u svoj svojoj ljepoti. Vidjeli smo prelijepu katedralu sv. Jakova i dva para mladenaca koji su baš u tom trenu bili spremni za vjenčanje. I u Šibeniku smo pojeli sladoled kraj rive pa onda nastavili put ka Rijeci. Na Zametu su nas dočekali roditelji koji su veselo iščekivali naš dolazak.. S ovog putovanja stigla sam s mnoštvom dojmova , no najviše ću pamtiti osobe koje su mi ga učinile još ljepšim.

Nicol Marie Macura, 8.c

Ekskurzija

(putopis)

Jednog sunčanog jutra učenici svih osmih razreda moje škole uputili su se na dugo iščekivan obilazak južne Dalmacije. Bila sam jako uzbuđena. Krenuli smo rano kako bismo što prije stigli u Split.

Bili smo umorni i nestrpljivi,  jedva smo čekali stići i zakoračiti na splitsku rivu. Split je prekrasan grad okružen lijepim Jadranskim morem i bogat kulturnim znamenitostima. Ima  uistinu  puno uskih uličica što mi se ustvari i sviđa. Riva je prekrasna, tamo bih mogla ostati cijeli dan i još se ne bih mogla dovoljno nagledati tog prekrasnog pogleda. Posjetili smo Dioklecijanovu palaču. Stvarno je velika – kao i njena povijest! Osjećala sam se kao da sam u 300. godini. Kada smo izašli, ugledali smo kip Grgura Ninskog. Legenda glasi da će se onome tko mu dotakne zlatni prst ostvariti želja.

Nakon prekrasnog obilaska Splita, uputili smo se u Neum. Neum je lijep mali gradić na moru koji se nalazi u Bosni i Hercegovini. Kada smo stigli, ostavili smo stvari u hotelu i požurili na plažu. More je bilo lijepo i osvježavajuće. Nakon odličnog kupanja vratili smo se u hotel i spremili za disko. U disku je bilo zanimljivo , pjevali smo i plesali. Odlično smo se zabavljali. Drugog smo dana posjetili Dubrovnik, prekrasan grad bogate povijesti. Stradun je stvarno lijep, prepun ljudi i dojmova… Nakon obilaska centra išli smo na Srđ. Srđ je brdo iznad Dubrovnika koje svim posjetiteljima pruža prekrasan pogled na krajolik grada Dubrovnika, zidine, krovove kuća, more… Pogled je stvarno čaroban! Nakon posjeta Srđu spustili smo se nazad u grad kako bismo se popeli na dubrovačke zidine. Vidjela sam stotinu lučica i sam centar grada. Iako je Dubrovnik prekrasan grad ipak je bilo malo naporno, jer je padala kiša, a mi smo željeli vidjeti što više u ovom posebnom danu.  Navečer smo se vratili u hotel i uživali u ostatku večeri.

Trećeg dana posjetili smo Prirodoslovni muzej u Metkoviću. Tamo smo naučili toliko zanimljivosti o neretvanskom kraju i prirodnim ljepotama Metkovića. Nakon razgledavanja muzeja u drvenim smo se lađama vozili po rijeci Neretvi , opuštajući se i osluškujući zvukove prirode. Nakon vožnje ručali smo u Villi Neretvi pa se uputili našoj Rijeci. Tijekom putovanja upoznali smo nove gradove , ali i svi smo se međusobno zbližili što ovu ekskurziju čini nezaboravnom!

Karla Veljić, 8.b

Nad zidinama Dubrovnika

(putopis)

Jutro je, 7 sati. Svi u sobi smo se probudili. Kroz prozor se mogla vidjeti prekrasna uvala Neuma obasjana jutarnjim suncem koje se probijalo kroz oblake.
Nakon doručka smo spremili svoje stvari i krenuli prema Dubrovniku, najposjećenijem gradu u našoj republici. Za njega govore da je "Biser Jadrana", jer se nalazi na samom jugu Hrvatske. Opasan zidinama, Dubrovnik je veoma poseban i značajan grad za našu domovinu. Put je trajao svega sat vremena. Stigosmo, pred nama se prostirao Dubrovnik. Opasan golemim stoljetnim zidinama zakrivao je simetrično poslagane krovove kamenih kuća koje smo jedva mogli vidjeti. Iskrcali smo se iz busa. Nalazili smo se samo ulicu udaljeni od Straduna, najpoznatije i najveće dubrovačke ulice koja je zdanjem udavala osjećaj raskoši i dobre uređenosti grada. Sastali smo se s lokalnim vodičem. Pri glavnom ulazu u Dubrovnik do kojeg se moralo doći povećim drvenim mostom već se moglo vidjeti stotine turista koji su razgledavali ovaj prekrasan grad. Vodičkinja nam je objašnjavala raznoliku povijest Dubrovnika. Najviše me zaintrigirao politički ustroj i zakoni toga grada. Pomislih, nije ni čudo zašto i dan danas taj grad toliko ugledno izgleda. Zaprepastila me činjenica na koje stroge načine su u povijesti kažnjavali kriminalce toga doba. Nakon poučnog i također veoma zanimljivog razgledavanja starog grada zatekla nas je kiša. Ali ni to nas nije dalo otjerati, veoma smo bili odlučni u želji za upoznavanjem Dubrovnika. Stoljećima starim, izlizanim, kamenim stubama uspeli smo se na zidine. Već nakon nekoliko sekundi, preko ograde, nazirale su se stotine žarko narančastih krovova. S tog mjesta pogled je u meni probudio osjećaj ljepote Jadranai hrvatskog naroda.
Na kraju dana, legohbi zamislih se... Kakve sam sve divote grada Durovika vidio toga dana!

                                                     Jure Jerneić, 8.b

Plovidba Neretvom

(putopis)

Nakon obilaska prekrasnog Prirodoslovnog muzeja u Metkoviću,krenuli smo u,meni osobno,najljepši dio izleta. Stigli smo na Neretvu. Odmah sam mogao primijetiti kako se Neretva zeleni poput šume nakon kiše.                     

Izašli smo iz autobusa već u zraku osjetim ne svakidašnji miris mandarina i smokava koje su zrele za berbu. Ulazimo u lađu koja se nalazi među gustom i visokom trstikom .Vozač je upalio motor i zaplovili smo Neretvom. Voda je bila toliko topla da smo se mogli okupati u njoj. U sebi je imala nijansu zelene boje zbog silne trstike. I u tom trenutku vidimo jednog vrtlara koji prevozi svoje zrele mandarine. Veselo se nasmiješi i mahne nam. Lagani povjetarac počeo je puhati pa je doživljaj bio još ljepši i potpunijI. Ploveći dalje ugledamo polje prelijepih mandarina kako vise s tankih grančica stabala. U sljedećem trenutku osjetim žarki miris tih mandarina. Taj miris i taj pogled bili su prelijepi. Htio sam da taj osjećaj ljepote traje zauvijek. I stigli smo do restorana koji se nalazi uz Neretvu,a iznad njega se pruža visoki kanjon Neretve. Tamo smo pojeli ukusan ručak. Vraćamo se u drvene lađe. Plovimo natrag uz Neretvu. Opet prolazimo pokraj onog prekrasnog polja mandarina. Razgovaramo s vodičem o povijesnoj važnosti Neretve.

Izašli smo iz lađa i zaputili se prema autobusu. Taj doživljaj nikad neću zaboraviti.

Ivor Mršić, 8.b