Osnovna škola Zamet Rijeka

Dana 19., 20. i 21. rujna 2013. moj se VIII b razred, zajedno s VIII d razredom, uputio na dugoočekivanu ekskurziju Split-Dubrovnik-delta Neretve. Okupili smo se u 7h ujutro ispred dvorane Zamet.

Ranojutarnje buđenje po prvi je put bilo ugodno. Iako je padala kiše,  nije umanjila naše uzbuđenje. Čekala nas je višesatna vožnja prema prvom odredištu, Splitu.

Nama to nije predstavljalo problem jer je atmosfera u autobusu bila više nego odlična. Kad smo došli pred ulaz u Split, uzbuđeno smo iščekivali stići u centar. Tu nas je dočekala dobroćudna vodičkinja. Dioklecijanova palača i kip Grgura Ninskog samo su neke splitske znamenitosti. Prošavši kroz te ukrase grada, raspršili smo se po rivi te nas ni kiša nije spriječila da se dobro provedemo. Puni dojmova krenuli smo u Makarsku gdje smo odsjeli u hotelu „Rivijera“. Prvu noć čekao nas je disko u kojem, iskreno, nismo baš puno plesali, ali zabava nije izostala. Po povratku nastavili smo s vikanjem, smijanjem i skakanjem do jutarnjih sati. Sljedeće jutro, iako umorni, uputili smo se prema biseru naše obale, Dubrovniku. Prošetavši kroz centar vidjeli smo mnoge znamenitosti kao što su dubrovačka katedrala, Knežev dvor, Orlandov stup... Nakon kratke pauze od obilaska krenuli smo se uspinjati slavnim zidinama s kojih se pruža oduševljavajući pogled. Srce mi je kucalo od uzbuđenja i pitala sam se kakvu li priču kriju te stare, ponosne čuvarice grada. Kroz misli mi je prolazio Domovinski rat i nikako nisam mogla shvatiti kako je netko mogao ovakav grad granatirati. Mnogima je hodanje po zidinama bilo naporno, ali na kraju nitko nije požalio. Ručkom u restoranu završio je naš posjet Dubrovniku.

Povratkom u hotel započela je još jedna noć provedena uz glazbu i dobru zabavu. Zadnje jutro u hotelu bilo je malo tmurno jer, iako smo tamo proveli samo dvije večeri, za njega će nas vezati puno uspomena. No, ipak smo se razveselili jer smo se sjetili da nas čeka safari po našoj divnoj Neretvi. Stigavši, shvatila sam zašto je opjevana u toliko pjesama. Neretva, skupa sa čarobnom prirodom, bila je mirna i jedino smo mi svojim uzvicima i smijehom remetili taj sklad. U neretvanskim lađama dovezli smo se do restorana gdje smo utažili svoju glad te nakon obilnog ručka krenuli kući.  Na povratku smo stali u Zadru. Prošetali smo zadarskom rivom te čuli dobro znane morske orgulje. Bilo je zanimljivo slušati njihovu pjesmu koja me podsjetila na dubinu mora. Uspjeli smo dočekati i očaravajući zalazak Sunca koji je uz orgulje djelovao gotovo nestvarno. Pomalo umorni ukrcali smo se u autobus.

Iako zadovoljna i sretna, osjetila samo sjetu gledajući ta draga lica oko sebe, znajući da je to naš zadnji zajednički izlet. Vjerujem da će ga svi, kao i ja, pamtiti za čitav život jer smo ga proveli veselo i ispunjeno u predivnom dijelu naše drage domovine.

Dana 19., 20. i 21. rujna 2013. moj se VIII b razred, zajedno s VIII d razredom, uputio na dugoočekivanu ekskurziju Split-Dubrovnik-delta Neretve. Okupili smo se u 7h ujutro ispred dvorane Zamet.

Ranojutarnje buđenje po prvi je put bilo ugodno. Iako je padala kiše,  nije umanjila naše uzbuđenje. Čekala nas je višesatna vožnja prema prvom odredištu, Splitu.

Nama to nije predstavljalo problem jer je atmosfera u autobusu bila više nego odlična. Kad smo došli pred ulaz u Split, uzbuđeno smo iščekivali stići u centar. Tu nas je dočekala dobroćudna vodičkinja. Dioklecijanova palača i kip Grgura Ninskog samo su neke splitske znamenitosti. Prošavši kroz te ukrase grada, raspršili smo se po rivi te nas ni kiša nije spriječila da se dobro provedemo. Puni dojmova krenuli smo u Makarsku gdje smo odsjeli u hotelu „Rivijera“. Prvu noć čekao nas je disko u kojem, iskreno, nismo baš puno plesali, ali zabava nije izostala. Po povratku nastavili smo s vikanjem, smijanjem i skakanjem do jutarnjih sati. Sljedeće jutro, iako umorni, uputili smo se prema biseru naše obale, Dubrovniku. Prošetavši kroz centar vidjeli smo mnoge znamenitosti kao što su dubrovačka katedrala, Knežev dvor, Orlandov stup... Nakon kratke pauze od obilaska krenuli smo se uspinjati slavnim zidinama s kojih se pruža oduševljavajući pogled. Srce mi je kucalo od uzbuđenja i pitala sam se kakvu li priču kriju te stare, ponosne čuvarice grada. Kroz misli mi je prolazio Domovinski rat i nikako nisam mogla shvatiti kako je netko mogao ovakav grad granatirati. Mnogima je hodanje po zidinama bilo naporno, ali na kraju nitko nije požalio. Ručkom u restoranu završio je naš posjet Dubrovniku.

Povratkom u hotel započela je još jedna noć provedena uz glazbu i dobru zabavu. Zadnje jutro u hotelu bilo je malo tmurno jer, iako smo tamo proveli samo dvije večeri, za njega će nas vezati puno uspomena. No, ipak smo se razveselili jer smo se sjetili da nas čeka safari po našoj divnoj Neretvi. Stigavši, shvatila sam zašto je opjevana u toliko pjesama. Neretva, skupa sa čarobnom prirodom, bila je mirna i jedino smo mi svojim uzvicima i smijehom remetili taj sklad. U neretvanskim lađama dovezli smo se do restorana gdje smo utažili svoju glad te nakon obilnog ručka krenuli kući.  Na povratku smo stali u Zadru. Prošetali smo zadarskom rivom te čuli dobro znane morske orgulje. Bilo je zanimljivo slušati njihovu pjesmu koja me podsjetila na dubinu mora. Uspjeli smo dočekati i očaravajući zalazak Sunca koji je uz orgulje djelovao gotovo nestvarno. Pomalo umorni ukrcali smo se u autobus.

Iako zadovoljna i sretna, osjetila samo sjetu gledajući ta draga lica oko sebe, znajući da je to naš zadnji zajednički izlet. Vjerujem da će ga svi, kao i ja, pamtiti za čitav život jer smo ga proveli veselo i ispunjeno u predivnom dijelu naše drage domovine.