Osnovna škola Zamet Rijeka

U nastavku pročitajte pohvaljene literarne uratke naših osmaša, a u word dokumentu u prilogu možete pročitati i ostale uratke.

Od table do tableta

Razlika između table i tableta je u dva slova. U dva stoljeća. U dva svijeta. I dok im je svrha jednaka – ispuniti ljudsko postojanje znanjem, način na koji sami to pružaju (ili su pružali) je upravo zastrašujuć.

Na tabli je bilo potrebno upisivati znanje, brzo učiti, brisati i opet iznova pisati. I takvo je znanje bilo potrebno brzo shvatiti i primijeniti u stvarnom životu jer ponavljanja nije bilo. Ljudi su u hodu učili, pisali, shvaćali i živjeli uživajući u iskustvenom dijelu svoga bića kroz emocije, razum, dodir, međuljudsku interakciju. Jer tko nije zapamtio ili naučio, pitao je drugog i tako se odvijao život oslanjajući se na sebe, ali znajući da možeš računati na druge.

I sve su table bile jednake: ni manje, ni veće, ni ljepše, ni ružnije, ni skuplje, ni jeftinije. I onda je čovjek izmislio tehnologiju, tablu je preimenovao u tablet. Više nije trebalo zapisivati znanje koje je učitelj izgovarao, već je tablet sadržavao znanje koje ni učitelj nema. I to sve na dodir prsta. I tu je onaj zastrašujuć trenutak s početka ovog izlaganja. Učitelj postaje manje važan, dapače i roditelji također. Djeca kliknu prstom i ''znaju'' više od njih. Okreću se sebi, ne treba im ni pomoć.    Ne trebaju razmijeniti mišljenja jer sve piše. Ne smatraju da trebaju iskustveni doživljaj. Unaprijed znaju što i kako.

I tu se gubi ona draž života koju mi kao ljudska bića trebamo i vapimo za istim. Postali smo lijeni, gotovani, nedruštveni. Natječemo se čiji je tablet veći, skuplji, a znanje je postalo toliko nebitno upravo zato jer je lako dostupno. I zato više nije na cijeni. U mojoj domovini je toliko primjetno, da djeca ne žele ni tipkati sve riječi, pišu se sve moguće kratice i to na stranom jeziku.

I onda, je li ta tehnologija pomogla ili…?

Djeca danas više znaju, to je činjenica. Uvijek me nasmije kad vidim kako moja mlađa sestra tipka deset puta brže od mog oca po tabletu. Ali kad vidim kako moji roditelji, a po pričama i oni još stariji znaju puno o životu, pitam se hoću li i ja znati samo znanje ili ću, poput njih, naučiti primijeniti to znanje kako bih znala živjeti, osjećati, voljeti, gubiti, padati i dizati se. Pouzdano znam da tih informacija u tabletu nema.

Otac me naučio o pojmu ''tabula rasa'', što znači da smo svi rođeni kao prazne table, isti. Samo je pitanje želimo li biti kao tablet i znati sve o životu, ali ga ne znati živjeti, ili željeti ispuniti tu ploču znanjem, iskustvom i osjećajem i zapravo živjeti.

Lucija Damjanović, 8.a

Tehnologija i nastava

Gdje je nestalno slobodno vrijeme?

Tehnologija i nastava – prije trideset godina ta su dva pojma predstavljala nešto nespojivo. Danas je to nešto što stvara problem mnogim učenicima. Više se ne znaju organizirati. Jesu li stvarno zaokupljeni ili je problem manjak organizacije.

Pandemija korona virusa mnogim je ljudima promijenila živote i životne navike. Nije lako odreći se starih navika, kao npr. odlaska u školi, i odjednom se prebaciti na online nastavu. Učenici su se sa svim zadatcima, koji su im bili poslani, osjećali prenatrpano i kao da im je slobodno vrijeme nestalo u sekundi. Postoji više razloga zašto im je ponestalo slobodnog vremena. Često su to: učenje i pisanje domaćih zadaća, bavljenje sportom, a ponekad i neorganiziranost. Teško je snaći se i znati pravilno rasporediti svoje slobodno vrijeme, no nažalost mnogo se učenika susreće s time. Neki se učenici ne mogu nositi s takvom vrstom stresa i njima je pomoć najpotrebnija. Neki smatraju da je organizacija besmislena. Jedno od rješenja bilo bi da pitaju roditelje i prijatelje za pomoć oko kompliciranijih zadataka. Također, puno bi lakše funkcionirali ako naprave poseban raspored svojih aktivnosti. Puno sati provode na mobitelima i za računalima, a iz toga često proizlazi zanemarivanje obaveza.

Najbolje rješenje bi bilo organizirati tjedni raspored i planirati vrijeme. Na taj način će na papiru imati napisane aktivnosti za određeni dan i bit će organizirani. Tada će moći reći kako imaju slobodnog vremena.

Antonija Paškulić, 8.b

Tehnologija i nastava

Organizacija tijekom online nastave

Online nastava, online ispitivanja i pisane provjere, skraćeni satovi… Učenicima je na početku sve to zvučalo divno i krasno, ali nije. Nakon nekog vremena provedenog na online nastavi, počele su se gomilati domaće zadaće i ispiti te je organizacija postala najveći problem učenicima.

Na početku nije bilo problema, sve je išlo kao po loju no odjednom shvatili su da im neće biti baš tako lako. Većina učenika bila je svjesna da će morati raditi, a ne ponašati se kao da su na praznicima. Mjeseci provedeni na online nastavi naučili su ih samostalnosti, odgovornosti, služenju novim programima i slično. Njihove privatne i školske obaveze bilo je teško uskladiti. Ne bi bilo problema da nisu morali napisati sve što bi odradili na nastavi i kod kuće. Ali život je pun izazova i zadataka, tako da je ovo za učenike bio jedan ulazaka u nešto nepoznato. Problem organizacije mučio je većinu učenika osnovnih i srednjih škola. Taj problem moguće je riješiti vrlo lako samo ako su učenici voljni to napraviti. Učenici se mogu organizirati na razne načine npr. izradbom rasporeda za cijeli tjedan, planiranjem svoga dana, pisanjem raznih bilješki tijekom učenja… Naravno, tu je i odgovornost. Odgovornost je važan faktor za uspješnu organizaciju.

Zaključak cijelog ovog problema je da je potrebna organizacija i odgovornost učenika za uspješno obavljanje svih obaveza. Najbolji način za organizaciju je izrada rasporeda za svoj dan i tjedan, ne samo kod učenika nego i kod ostalih ljudi.

Karla Škalamera, 8.b

Od table do tableta

Život. Moja definicija života je rijeka. Rijeka koja počinje kao izvor koji polako kreće na svoj put. Na putu naiđe na sve i svašta, od planina i gora do pustoši, od plićaka do dubina. Sa sobom nosi puno toga, ali i teret. S godinama je naučio topiti teret u dubini, ali nikad ne utopiti jer će teret ponovno strujama doplutati. Zna i promašiti put, ali nikad ne smije skrenuti u slijepu ulicu. Jer ako skrene, gotovo je. Postat će ponornica.

Svatko od nas razmišlja na svoj način. U doba moje prabake učenici su pisali na table. Nije bilo tehnologije i mentalitet je bio drukčiji. Učenje je bilo znatno teže. Sa svim pričama koje sam čuo o svojoj prabaki i njenom školovanju, shvatio sam razliku razmišljanja sadašnje i tadašnje djece. Razlika između nas koji imamo tablete i njih koji su imali table je to što je njihov izvor informacija bila knjižnica, a naš je internet. Moja generacija je u malo težem položaju od prijašnjih generacija osmaša, a razlog toga je corona virus i naš je najveći neprijatelj pad koncentracije. Polako svi skrećemo u slijepe ulice i o nama ovisi hoćemo li na vrijeme skrenuti.

Tehnologija raste velikom brzinom i okružuje nas. Mislim da se svi mi moramo sabrati jer na kraju dana mi smo i dalje ljudi koji će si, bojim se, svojom pohlepom uništiti krov nad glavom.

Fran Štefančić, 8.a, OŠ Zamet

OD TABLE DO TABLETA

„Promjena je zakon života, a onima koji gledaju samo u prošlost i sadašnjost sigurno će promaknuti budućnost“ – John F Kennedy

Istina je da je promjena zakon života, moguće je to primijeniti u svakoj mogućoj životnoj situaciji. Isto tako i u školskom sustavu. Čovjeku najbliža prošlost jest industrijsko doba, doba ljudske vrste u kojem je zabilježen najveći razvoj u povijesti. To jest kolijevka svog tehnološkog razvitka, doba većine kolosalnih podviga i uspjeha..., najvećih ratova i depresija... to je doba promjene.

Usredotočimo se na školski sustav. U prošlome stoljeću ljudi su učinkovitije nego ikad iskoristili znanje, a žarište znanja jest škola te školski sustav. Prije stotinu godina, nije bilo rijetko da učenici počinju raditi nakon osnovne škole. Naravno, bilo je iznimaka. Tu su bili svi genijalni profesori i znanstvenici koji su pokretali promjene u svijetu. Isto kao i svi vođe, oni su posjedovali nešto više znanje. Ali za obične smrtnike nije bilo potrebe za visokim obrazovanjem, bilo je bitno da se nauči pisati i čitati. Takav sustav bio je učinkovit za prvu polovicu 20. stoljeća jer je tim istim učenicima kasnije dana puška u ruke, prstom pokazano gdje da idu i to bi bio kraj.

Tek druga polovica 20. stoljeća počinje iskorištavati znanje u većem volumenu. U uvjetima puno drugačijim od današnjih, fakulteti i srednje škole bili su često pohađani. Bio je veći napredak u kemiji, matematici, informatici te drugim znanostima nego ikad, jer je obrazovanje postalo dostupnije većem broju ljudi. Kako je industrija bila u punome mahu, ljudima nisu trebale specijalizacije, već opće znanje prikladno radu u tvornici ili kao dio nekakvog mehanizma.

Početak 21. stoljeća sadašnje jest sadašnjost. Ako usporedimo sadašnji način obrazovanja s onim pred sto godina, razlika je noć i dan. Srednja škola nije obavezna po zakonu, ali spada pod osnovno obrazovanje i opću kulturu pri tome pa je vrlo rijetko izostavljena. Danas su ljudi shvatili da su individualnost i kreativnost ključni za daljnji razvoj svijeta. Jedna vrlo značajna razlika jest da su, za razliku od prošlog stoljeća gdje bi bilo bitnije što nogometaš misli nego neke osobe koje su specijalizirane za to, najutjecajniji i najprofitabilniji visokoobrazovani pojedinci. Koliko se puta više čuje ime Elon Musk nego Christiano Ronaldo? Odgovor na to pitanje ukazuje da se samo društvo podosta promijenilo kada dođe do značenja znanja i obrazovanja. Znanje danas ima puno veće značenje i težinu nego u prošlosti. Fakulteti isto imaju veliku važnost i rijetko ostaju nepohađani.  Obrazovanje se konstantno unaprjeđuje te polira sa najnovijim programom „Škola za život“ u Hrvatskoj kao odličan primjer. Cijeli svijet surađuje kako bi svaki čovjek na ovom svijetu mogao iskoristiti svoje pravo na obrazovanje bez obzira na financijsku situaciju i okolinu u kojoj živi. Svijet se okrenuo za 180° stupnjeva te se učinkovito vrti oko znanja. Znanje je postalo ujedno alat i oružje neizmjerne moći.

Malim i velikim se promjenama svijet prilagođava na munjevito mijenjajući svijet, ali i dalje postoje problemi u školskom sustavu. Po mome mišljenju potrebno je smanjiti općenitost, usredotočiti se na individualnost svakog učenika, smanjiti nebitno činjenično znanje, oslanjati se na primjenjivo konceptualno znanje te se prilagoditi današnjem svijetu koji toliko zahtijeva.

Svijet se prebrzo mijenja kako bi postojao neki temeljni uspjeh. Jedino što je moguće napraviti jest predviđati, prilagođavati i držati se čvrsto za jedan jedini nepomični temelj – znanje.

Andre Tomulić, 8.a

Tehnologija i nastava

Naš problem

Pandemija COVIDa-19 utjecala je na životne navike nas učenika: način druženja , ishrane ili vremena koje provodimo ispred kompjutora, tableta, mobitela u zatvorenom prostoru.

Izgubili smo radne navike i želju za učenjem. Ne smijemo se družiti niti imati socijalni kontakt jedni s drugima. Naš svijet okrenuo se naglavačke. Moramo biti odgovorni, čuvati jedne druge. Nismo u školskim klupama, a tamo nam je mjesto. Slobodno vrijeme, izvanškolske aktivnosti – sve je naglo prekinuto, otrgnuto iz naših života. Generacije učenika promijenili su svoje svakodnevne obaveze i navike preko noći. Ostali smo zatečeni nastalom situacijom koju niti dan danas, godinu dana kasnije, ne shvaćamo. Trudimo se u moru raznih informacija, razumjeti i prihvatiti odgovornost. Izuzetno teško je u našim godinama biti otuđen od prijatelja, profesora i obitelji. Ne znam koliko mi kao generacija možemo utjecati i promijeniti novonastalu situaciju i koje rješenje ponuditi.

Smatram da nam je izuzetno teško i mukotrpno prolaziti kroz ovakve promjene s obzirom da smo u razdoblju prelaska iz osnovne u srednju školu. Jako nam nedostaje osobni kontakt i druženje u slobodno vrijeme. A što nam drugo preostaje? Moramo biti hrabri, odgovorni, ustrajni i nadati se da će ovo sve uskoro ostati za nama.

Lucija Zubak, 8.b